Njoj je sedamdeset godina a sama, zaboravljena, gladna i u streahu živi u dubokoj
šumi u selu Koziji Dol.
Ona živi u starom kontejneru u kome je jedan klimavi ležaj, šporet koji nije
baš u fukciji sa miševima i pacovima.
Baka Ljubinka je imala svoju kuću ali se ona srušila pa joj je dat kontejner.
Kroz godine korištenja i kontejner je dotrajao pa je sve teže za život.
Dobila je baka i penziju ali novac nikada nije vidjela jer ga uzimaju ljkudi koji
rade u prodavnici za namirnice koje joj donose dva puta mjesečno.
Kontejner je metalni pa je u njemu hladno a i prokišnjava.
Zimi mora stalno da loži kako bi se malo zagrijala.
Struje nema i ne razmišlja o njoj a vodu donosi u kanisterima iz kojih
poji svoje svinje.
Kaže kako nema šta da jede i želudac je boli od gladi.
