Kada pogledate nadgrobne spomenike, na njima možete često svašta pročitati, ali uglavnom su to rečenice kratkih formi u kojim su riječi pune zahvalnosti i ljubavi.
Sa druge strane, na nekim ništa ne piše, a li ovakav primjer teško da ste mogli negdje da vidite.
Jedan čovjek se na svom nadgrobnom spomeniku baš raspisao, i u par rečenica je opisao svoj život, spomenuo je čak i sinove. Priča je istovremeno i tužna i smiješna.
Prvenstveno, slika je, što bi se reklo, godposka. Uglađeni muškarac sa crnim šeširićem, doduše malo ozbiljan, ali tako je kako je.
Ispod slikeje napisao sljedeće:
“Da sam odgojio dva kera branili bi kuću i mene cijelog života. Sina Janka sam školovao na fakultetu, a Jovana za TV tehničara. Placeve i zgrade sam im sredio.
U sudu su me osudili da sam poludio i da se lišaam svih prava i prava glasanja. U bolnici su tražili da me pošalju u ludnicu..
