Ova priča dogodila se u ljeto. Vani je bilo toplo i svježe.
Ptice su se rano probudile i probudile ljude svojim prekrasnim pjevanjem.
Obukla sam se u haljinu i otišla na jezero.
Ujutro je tamo nevjerojatno lijepo. U akumulaciji je bila mirna i tiha voda, a nad njom se nadvijala mala magla. Na travi su se vidjele male kapljice čiste rose.
Do jezerca je vodio samo jedan put. Da bi se došlo do jezera, trebalo je proći rubom šumskog šipražja.
Kada sam ovaj put hodao do jezera, vidio sam medvjedić s medvjedićem. Da ih ne bih uplašio, tiho sam sjeo kraj stabla i odlučio pričekati dok životinje ne odu.
U našem selu ljudi se nisu bojali medvjeda, često su se pokazivali ljudima. Međutim, odlučio sam da moram biti oprezan. Nisam se uspio dobro sakriti i medvjed me primijetio. Počela je hodati prema meni gurajući svoje mladunče naprijed.
Vidjela sam da beba ima ranjenu šapu. Pogledao sam pobliže i primijetio veliku trunku. Vjerojatno ga sami nisu mogli izvući pa je medvjed odlučio doći k meni po pomoć.
Uzeo sam životinju u naručje, a iver sam izvukao jednim oštrim pokretom. Medvjed je zavijao, a majka nam se opet približila. Dobro je završilo, medvjedu sam pomogao, a njegova majka me nije ozlijedila.
