Imam šesdeset godina, a moj sin dvadeset sedam. Studira i radi. On ima djevojku sa kojom je iznajmio stan.
Nekoliko mjeseci sam sebe ubjeđivala da je to njegova stvar, da nije više mali, da zna šta radi, a onda je pao jedan ispit, pa drugi, e tu sam morala da se umiješam…
Dogovorila sam se sa mužem, pa smo njih dvoje pozvali da žive kod nas u kući. Cilj je bio da sin radi manje kako bi imao vremena za učenje.
Tako je i bilo. Sin i “snaja” su se smjestili u njegovu “momačku” sobu. To je bio prvi put da sam sa njom razmijenila nešto više riječi.
Saznala sam da ona ne radi, te da je na prijašnjem poslu dobila otkaz jer je kasnila svaki dan.
“Imam problem, ne mogu rano da ustajem,” požalila se….
Znala je cijeli dan da presjedi ispred kompjutera igrajući igrice, a zatim je tri dana neprestano spavala.
Nije imala želju da uradi bilo šta po kući. O tome da je nešto novčano doprinosila da i ne spominjem.
Ja sam prala njen donji veš koji je bez srama ostavljala u korpu za prljav veš.
