Stanovnici grada Whittiera na posao i u trgovine idu liftom, a priča se da neki od njih godinama nisu kročili izvan zgrade u kojoj žive…
Nekoć je jedini put do malenog grada Whittiera na jugozapadu Aljaske bio brodom ili vozom kada su vremenski uslovi to dopuštali.
No, kada je željeznički tunel iz Drugog svjetskog rata rekonstruiran, stanovnici i posjetitelji do tog neobičnog mjesta na sjeveru mogli su stići i automobilom.
Posjetiteljima klaustrofobična, stanovnicima oslobađajuća vožnja tunelom itekako je olakšala život u Whittieru.
Oni koji žele njime putovati moraju dobro isplanirati vrijeme jer se smjer prolaska naizmjenično mijenja svakih sat vremena, a ko se poželi vratiti u grad nakon 22:30, neće imati sreće.
Ljudi koji spavaju u automobilima nedaleko od tunela jer su propustili zadnji prijelaz ondje su uobičajeni prizor.
Kada je izbila pandemija, stanovnici su se našli u još većoj izolaciji jer su u grad smjeli ući samo stanovnici te njihovi najbliži i zaposlenici kompanija koje ondje posluju.
Taj neobični grad od ostatka svijeta odvajaju i nemilosrdne padavine. Godišnji je prosjek snijega koji napada pozamašnih 6,7 metara.
No, kada napada snijeg, stanari ne moraju napustiti zgradu u kojoj žive.
Zbog svega toga ne čudi da mnogi stanovnici imaju i majice s natpisom “zarobljenik Whittiera”.
